Tri pjesme iz novembra godine hiljadu devet stotina i petnaeste

»TRI PJESME IZ NOVEMBRA GODINE HILJADU DEVET STOTINA I PETNAESTE«, pjesma prvi put objavljena u časopisu Savremenik, 1918, 3, kao Pjesma iz novembra 1915 (I, II, III). S istim je naslovom objavljena i u zbirci Pjesme I (Zagreb 1918), a u Knjizi lirike (Zagreb 1932) pojavljuje se s manjim promjenama i pod naslovom Tri pjesme iz novembra godine hiljadu devetsto i petnaeste (Podne, Kiša, Nedjeljna pjesma). U konačnoj autorovoj redakciji poezije u knj. Poezija (Zagreb 1969) objavljena je kao Tri pjesme iz novembra godine hiljadu devet stotina i petnaeste. Osnovni ton te duge, trodijelne pjesme pisane u slobodnome stihu, pretežno rimovanom, sumoran je i mračan. U vrlo disperzivnoj strukturi pjesme dominira tema rata, ratnoga kaosa i besmisla, opsesivna tema mladoga Krleže. U prvom dijelu pjesme (Podne), kontrasno i antitetično građenu, svijetu prirode (»Hip je svečan, modrožut i tih. / Na strunama sunčane harfe prebire Nevidljiv Netko / podnevni stih.«), suprotstavljen je svijet kulture predočen motivom oružja i rata: »Negdje daleko na jugu / topovi tutnje...«. Kozmički motiv prate pridjevi i metafore pozitivna sadržaja, svijet povijesti prokazuje se metonimijom topova kao apsurdan. U drugom dijelu pjesme (Kiša) nižu se nepovezani sivi i crni prizori rata i smrti. U vrtložnom, makabroznom plesu »luđačkih i mrtvačkih kavalkada« javljaju se »stihovi bolesne Muze«, vječno, umorno i uzaludno pitanje o novom svitanju smisla. U trećem dijelu (Nedjeljna pjesma), uz posmrtnu zvonjavu nedjeljnih zvona apostrofirana je »Ukleta Nedjelja«, zlokobni usud koji »lijeće nad gradom« kao metonimijom svijeta, izazivajući strah i »Bezimeni Užas«. Cijela pjesma, ekspresionistički intonirana, izrazito je defetistička i pesimistična.