Tridesetisedam milijona Rusa umire od gladi

»TRIDESETISEDAM MILIJONA RUSA UMIRE OD GLADI«, tekst Krležina predavanja održana na sjednici zagrebačkog Odbora za pomoć gladnima u Rusiji, tiskan prvi put u brošuri Rusija umire od gladi, koju je prema odluci odbora Krleža s L. Popovićem i uredio, te neposredno potom u Novoj Evropi (1922, knj. IV, br. 4-6). U sačuvanom je autorskom rukopisu predavanje bilo naslovljeno U Rusiji umire tridesetsedam milijuna ljudi. Historijat gladi, ali je urednik Nove Evrope, očito i pravi urednik brošure, M. Ćurčin uz ozbiljne intervencije u tekstu promijenio i smisao naslova. Premda je dio Ćurčinovih faktografskih interpolacija motiviran funkcionalno, kako bi tekst dobio publicističku razvidnost, one uglavnom odaju urednikov politički sluh. Akcija za pomoć gladnima u Rusiji imala je širok međunarodni karakter i zamah, ali su se službeni krugovi skanjivali, spekulirajući s mogućnošću zlouporaba sovjetskih vlasti. Za jugoslavenske, odn. hrvatske prilike na kojima inzistira K., stvar je bila utoliko specifična s obzirom na slavensku uzajamnost a i nedavno proživljenu ratnu glad u vlastitom okružju. Ćurčin taj Krležin sentimentalni ton aranžira oficijelnom simbolikom, ponekad tako nezgrapno da proizlazi kako se K. poziva na Pašića ili na iskustva »naše vojske i begunaca« u Albaniji. Budući da članak nije uvršten ni u jednu zbirku, a pretisnut je prvi put nakon Krležine smrti (Putovanja. Sjećanja. Pogledi, Sarajevo 1985), Ćurčinove konstrukcije figuriraju kao autentična Krležina misao. Ćurčinove su intervencije tim indikativnije što se Krležina argumentacija gotovo uopće ne zasniva na političkoj pozadini problema. U iscrpnoj kronologiji on doduše kontrastira humanitarne okolnosti s političkima, citira ruske i druge izvore te zaključuje kako umiranje od gladi ne smije biti u vezi s dužničkim problemima ruske države. Apel »intelektualaca cijelog svijeta« koji su navodno naglasili »da ruska zemlja ’danas zemlja seljaka i radnika’, krvari na hiljadu rana za čovječanstvo« za Krležu je u istoj razini s gestom pape koji je pozvao katolike da pomognu »rusku kršćansku braću, a sam je opremio jednu lađu«. Da bi predočio koliko je to doista nesretnika životno ugroženo, navodi čitatelja neka zamisli most preko kojega bi u četveroredu »četiri stotine dana« neprekidno prolazili gladujući. Nastojeći k tome prispodobiti ruski krajolik pod zimom, koristi se hiperbolom o drveću, korijenju, zemlji i travi kojih nema, jer su smrznuti. K. se, poučen iskustvom, uzda u sućut hrvatskog čovjeka, a ne službenih krugova, podsjećajući na transporte gladne hercegovačke djece što su stizali a da je »tadašnja cenzura brisala skupa s komentarom« pismo hercegovačkog fratra koji je te transporte spasa organizirao. Opsežan i zasnovan na poznavanju činjenica, Krležin se tekst za pomoć gladnima u Rusiji bitno razlikuje od njegove tadašnje fraze, lišen je polemičke strasti, jedva ornamentiran doživljajem svijeta kao književne strukture, ukratko iskreno predan pragmatičnoj svrsi kojom je vođen.

LIT.: D. Kapetanić, Stari i novi Krleža, Radovi Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krleža«, 1995, 4.