Tužaljka nad crkvom

»TUŽALJKA NAD CRKVOM«, pjesma objavljena prvi put u Srpskom književnom glasniku, 1931, NS,knj. XXXIV, br. 3, s još 4 pjesme pod zajedničkim naslovom Pet pjesama, a potom u zbirci pjesama Pjesme u tmini (Zagreb 1937), gdje je uvrštena u ciklus Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U prvom objavljivanju pjesma ima ironičan podnaslov U slavu staromadžarskih infinitiva baruna Balinta Balaše, kasnije izostavljen. Sastoji se od 7 dvostiha od kojih je šest povezano bogatim, trosložnim rimama, pretežno u infinitivu. Iz pjesme izbija snažan naboj osporavanja kršćanskih izvornih, ali i od crkve iskrivljenih načela. Pjesnikova je pobuna upravo posljedica takva kontrasta koji je u znaku istodobne afirmacije i negacije određenih načela, primjerice pobožnosti, samaritanstva, siromaštva i asketizma s jedne strane, te bezbožništva, umorstva, poroka i hedonizma s druge. Kao i u mnogim drugim pjesničkim, ali i nepjesničkim tekstovima, Krleža i ovdje inzistira na apsurdnosti crkvenog učenja izražavajući svoju ideju u klimaksu pjesme, u poentiranome retoričkom pitanju o mogućnosti prihvaćanja takve proturječne ideologije.