Tužaljka nad mrtvim danom

»TUŽALJKA NAD MRTVIM DANOM«,, pjesma prvi put objavljena u Lirici (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Haos, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). U Knjizi lirike (Zagreb 1932) strofno je organizirana. Kao većina pjesama iz toga ciklusa i ova ima dužu formu, pisana je slobodnim stihom, a temom je misaona, spoznajna. Četverodijelno je komponirana. U prvom dijelu koji je strofno organiziraniji (čini ga šest strofa), lirski kazivač analizira lirsko ja u apstraktnom prostornom okružju, a u fazama jednoga dana. Između dana i lirskoga subjekta uspostavlja se odnos identičnosti. Lirski subjekt svoj iskaz usmjerava izrazito apelativno (brojnim uskličnicima). U drugom dijelu pjesme, jednostrofnom, isprepleću se motivi koji kvalificiraju postupno lomljenje lirskoga ja i njegova prirodnoga okružja, do obične bolne kuknjave. Međutim, u trećoj cjelini, također jednostrofnoj, lirski se subjekt postavlja u odnos prema Smrti (»crnoj svetoj ženi«). Spominjući vlastito »pijanstvo tminom«, sugerira strah od nepoznate tajne pred metnosti. To četvrta cjelina na određeni način i kontrastno pojačava, evocirajući stanja koja nisu »disakord i grč«, nego optimističke projekcije.