U noći

»U NOĆI«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Lirika (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Pir iluzija, a u konačnoj verziji u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Slobodnog je stiha i proizvoljne rime.

Nokturalna motivika, česta u Krleže, u ovoj je pjesmi obrađena u ambijentu svečanoga dostojanstva. Noć ovdje nije izvor nemira, užasa, tuge ili rezignacije, već svečani prostor u kojem »Zvijezde gore, / kô posljednja svijetla u modroj kristalnoj dvorani«. Metafora jablana koji stoje »kao sveci što se grijeha boje« označuje kozmički sklad u kojemu se sve stvari niveliraju i smještaju na njihova sigurna i uobičajena mjesta. Atmosferu potpunoga praštanja i mira pomalo narušava motiv žute, tužne, nepoznate zvijezde koja »nad Globusom plače« i pod okriljem vječnosti suosjeća s prividnim i trenutačnim fragmentom sklada jednoga svijeta, koji je u osnovi nesavršen.