U očekivanju nečega

»U OČEKIVANJU NEČEGA«, pjesma prvi put objavljena u Lirici (Zagreb 1919) kao dio ciklusa Haos, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Pisana je slobodnim stihom s ponekom spontanom rimom. U Knjizi lirike (Zagreb 1932) strofno je organizirana, što je pridonijelo smirenosti i harmoniziranju iskaza i ideje. Pjesma bi se mogla okarakterizirati kao »novi« Krležin manifest, nakon disharmonične i »burne« ratne lirike. Unatoč tomu što kraj pjesme ostavlja upit nakon buđenja i sna, odn. otrežnjenja od planova i kondicionalnosti, ostaje činjenica da lirski subjekt sluti novog boga: trojstvo Ljepote, Uma i Mira kao svekoliko regulativno načelo. Iako ostaje dvojna i upitna, ta slutnja tematski opravdava naslov i semantički ga ostvaruje.