U spomen Adolfa Loosa

»U SPOMEN ADOLFA LOOSA«, esej objavljen u časopisu Danas, 1934, knj. I, br. 1, nekoliko mjeseci nakon Loosove smrti. Uvrštenje u knjigu Evropa danas (Zagreb 1935). Krleža na početku prevodi Loosov članak o Beethovenu i na osnovi njega neobično zaključuje kako je Loos »bio po svojim filozofskoestetskim uvjerenjima zapravo čovjek prošlosti«. Na drugim mjestima naprotiv ističe važnu njegovu ulogu u dokidanju »neukusnog« bečkog ukrasa s početka stoljeća i provedbi ideje funkcionalnog oblikovanja predmeta, pa je on »vidoviti pionir bezbrojnih, svakodnevnih, savremenih udobnosti, koje su danas najobičnija stvarnost«. K. ne diferencira ipak između kič-ukrasa i sjajnih ostvarenja bečke secesije Loosovih kolega. Ne vrednuje pobliže ni pojedina Loosova djela (spominje samo zgradu na Michaelerplatzu), već ga više zanimaju neke njegove proturječnosti: »intimno je mrzio i prezirao građanske došljake, bogataše, koji u svojim secesionističkim salonima kopaju po nosu, čitavog je svog života razbijao svoju nadarenu glavu s tim kako da tim bogatašima olakša život, da ga stvori ljepšim i udobnijim«, gdje K. žali što taj estetski konflikt s građanstvom nije kod Loosa prerastao i u socijalni. U vezi s Loosovim graditeljskim zasadama K. kaže da je Loosovo ime »u Beču i na Dunavu značilo prodor onih graditeljskih principa po kojima Corbusier osniva sunčane gradove ili Rusi izgrađuju monumentalne livnice na Uralu«