Uspomena na Galiciju hiljadu devet stotina i šesnaeste

»USPOMENA NA GALICIJU HILJADU DEVET STOTINA I ŠESNAESTE«, pjesma prvi put objavljena u Hrvatskoj reviji, 1931, 4, zatim u Knjizi pjesama (Beograd 1931); kao dio ciklusa Ranjavi motivi objavljena je u Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Rima je isprva parna, pa nagomilana, a u narednim strofama uglavnom slobodna.

Pjesma turobne atmosfere u kojoj se lirski subjekt (intelektualac u raskoraku sa svijetom) prisjeća dana rata i fronte. Tema (raskorak subjekta i svijeta) ima zanimljivu binarnu eksplikaciju sa sintezom na kraju. Opise nemoći i beznađa Krleža postiže suprotstavljanjem »subjektivnih« i »objektivnih« motiva. U prvoj su strofi s jedne strane »hladni« motivi tmine, kiše, kiselkaste pare i magle, a s druge »topli« motivi topla hljeba, svjetiljke. Neadaptirani lirski subjekt reagira na objektivni svijet negativno i u trajnom je raskoraku sa zbiljom. Tračak optimizma nazire se u posljednjoj strofi u kojoj autor opisuje nadolazeću živost. Neugodna reminiscencija nestaje, a guste i tmaste magle s početka pjesme ustupaju svoje mjesto sve zelenijim krošnjama.

Sintaksu ove pjesme K. je naknadno mijenjao. U izdanju iz 1931. i Pjesmama u tmini iz 1937. u stihovima su prevladavale elipse. Autor ih je poslije pretvorio u rečenične dijelove odvojene zarezima.