Uspomena na jednog plesača

»USPOMENA NA JEDNOG PLESAČA«, pjesma prvi put objavljena u Knjizi pjesama (Beograd 1931), a potom u zbirci Pjesme u tmini (Zagreb 1937), u ciklusu Nad otvorenim grobovima. U konačnoj verziji ciklusa objavljena je u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Posvećena je A. Zaharovu koji je sa suprugom Klotildom bio predstavnik modernoga smjera plesne umjetnosti. Pjesma se sastoji od nejednakih, slobodno strukturiranih strofa i ritmički, tj. slogovno stegnutih stihova kojima se postižu lepršavost i lakoća, sukladne razigranim pokretima plesača. Konačnu strofičku strukturu s rasporedom rima aaa/bcbddbc/ee/ee/fff/gg dobila je u Pjesmama u tmini. Lik plesača prikazanje u trenutku potpune predanosti plesu u kojem se pretvara u leptira što kruži oko ruže. Impresioniran magijom plesa, ljepotom plesačeva tijela i njegovih pokreta, pjesnik nizovima impresivnih atributa i slikovitih poredbi predočuje konkretnost, ali i ezoteričnost njegove pojave završavajući pjesmu slikom plesačeve čudotvorne ruke koja mu se pričinila blistavilom dugobojnoga luka. Temeljen na konkretnom doživljaju i neposrednom kazališnom susretu s plesačem, taj je motiv uzdignut do razine istinske kreacije pjesnika koji je pronašao adekvatan leksik, slike, ritam i formu za iskaz svoga doživljaja.