Uz retrospektivu Vilima Svečnjaka

»UZ RETROSPEKTIVU VILIMA SVEČNJAKA«, esej objavljen u Borbi i Oslobođenju, 10. IV. 1977, zatim u Likovnim studijama (Sarajevo 1985). Pišući o Svečnjakovoj retrospektivnoj izložbi, koju je za razdoblje 1927-77. u Zagrebu priredio V. Maleković (Umjetnički paviljon, ožujak-travanj, 1977), Krleža se osvrće na pobunu »pravovjernih harkovaca« protiv njegova Predgovora »Podravskim motivima« Krste Hegedušića (Zagreb 1933) i na raskol Zemlje izazvan tim »idealističkim« hvalospjevom socijalno angažiranom Hegedušićevu slikarstvu. I upravo tada, kada su je mnogi napustili, pojavio se V. Svečnjak kao došljak »odmetnicima uprkos«, svim preostalim zemljašima ravan, a »u kontrastiranju dramatskih motiva od njih čak izazovniji i odlučniji«. Određujući položaj njegove retrospektive u suvremenoj slikarskoj kozmogoniji i njegov »globetroterski« način, tipičan za likovni pluralizam današnjice, od Pariza do Moskve (s razlikom da u tom gradu sljedbenici pariške škole još uvijek izazivaju gnjev harkovskih moćnika), K. ističe borbenu fazu Svečnjakove grafike i radove u boji na teme Balada (1936-37) kao »kvintesenciju njegovog temperamenta i njegovog slikarskog nadahnuća«. Svečnjakov likovni izraz nadahnut proplamsajima buntovne svijesti i mržnje, koja progovara glasom očajnika iz mračnoga socijalnog dna, za Krležu je potvrda tezama Predgovora kako pitanje socijalnog angažmana »nije pitanje politike ni volje, ni zapovijedi ni sugestije, nego ličnih sklonosti i dara«. U okviru naših umjetničkih prilika i pojava od Proljetnog salona do Grupe trojice ocjenjuje ga ravnopravnim sudionikom, a njegov socijalni angažman imperativima svijesti i podsvijesti »koji Svečnjakovo djelo prate od početka«.