Večernji vjetar

»VEČERNJI VJETAR«, pjesma prvi put objavljena u Plamenu, 1919,13, zajedno s pjesmama Jutro pred kišu i Smrt trave u predvečerje kao dio ciklusa Pjesme na livadi u lipnju, potom u Knjizi pjesama (1931), Knjizi lirike (Zagreb 1932), Pjesmama u tmini (Zagreb 1937), te konačna verzija u knjizi Poezija (Zagreb 1969).

Osnovno raspoloženje pjesme je simfonijsko, pansko, dionizijsko. Pjesma je semantički i kompozicijski uokvirena stihovno-strofho, a strukturirana je stihovno, metrički i srokovno poluorganizirano, s jasnim osloncem na hrv. pjesničku tradiciju. Stih i osobito strofa semantičke su cjeline s motivima iz prirodnoga i kulturnog stratuma, što asocira postsimbolizam, ali i ekspresionističku ikonografiju koja proizvodi određeni patos. Da bi se to osnovno raspoloženje lirskoga subjekta pojačalo, suprotstavljaju mu se motivi koji denotiraju negativnu, tamnu, brodolomnu i bolnu zrcalnu sliku večernjega himničkog raspoloženja, ovdje proizvedena motivom prirode.