Veljko Petrović

»VELJKO PETROVIĆ«, nepotpisani biografsko-kritički osvrt objavljen u Ljetopisu JAZU za godinu 1962 (1963, knj. 69). Uvršten je u knjigu Svjedočanstva vremena (Sarajevo 1988). V. Petrović izabran je za dopisnoga člana JAZU na sjednici Odjela za suvremenu književnost 16. VI. 1962. Krleža navodi osnovne biografske podatke te uz navedeni popis radova i bilješku o Petrovićevoj enciklopedističkoj djelatnosti iznosi kritički osvrt na njegovo djelo što je, u formalnome smislu, imao pojasniti motiviranost toga izbora.

K. smatra da je V. Petrović beletrist koji, polazeći od verizma, čak naturalizma, obrađuje mnogobrojne motive iz svakodnevice malih podunavskih gradova na prijelazu stoljeća, građanskoga ambijenta što nestaje slomom Austro-Ugarske. Izvanredno poznavanje sredine otkriva se istančanim smislom za detalj što svjedoči o sklonosti tradiciji, a galeriju likova i njihovih uzaludnih nastojanja prati sentiment više negoli sarkazam. Šarm mrtvoga vremena K. posebno ističe kao vrijednost novele Događaji u Sremskim Karlovcima, godine 1889, uspoređujući je s »pastelom davnih dana«, što K. svakako nije mogao ne prepoznati. Petrović je vještinom pripovijedanja motiv iskorijenjene seljačke djece dramatizirao do mjere koja nadmašuje, prema Krleži, slične motive u hrvatskoj književnosti (Tito Dorčić, Pavao Šegota, Melita), te ističe Bunju. Kao član predratne »jugoslavenstvujušće omladine«, Petrović je doživio ostvarenje svojih ideala, a patriotska inspiracija motivirala je njegovo rano pjesništvo. K. drži daje njegovo djelo živo i sugestivno i da će stoga nadživjeti pomodne estetske kriterije.