VERLAINE, Paul

traži dalje ...

VERLAINE, Paul, francuski književnik (Metz, 30. III. 1844 - Pariz, 8. I. 1896). Izraziti lirik, poklonik zaokružene, besprijekorne forme, autor nadahnutih pjesmotvora koje karakterizira izrazita melodioznost (»de la musique avant tout chose«), spontanost, gracioznost, lepršavost. U početku pod utjecajem parnasovske škole, s vremenom se afirmira kao pjesnik istančane osjetljivosti, zanosne sjete, nenametljive ispovjednosti. Bohemski stil života, kavane i duga bdjenja, drugovanje s »društvenim talogom«, te iskrene simpatije za uklete pjesnike, stvaraju reputaciju rebela i osebujnika, lirika koji je drugačiji od ostalih. Pod kraj života popularan je ne samo kod mladih buntovnika već i u književnim salonima, poznat estet i izvan granica Francuske. God. 1894. izabran je za »kneza pjesnika«. Ocjenjivan kao puritanski Baudelaire, modemi Sokrat, neprispodobivi naivac i genijalni primitivac, Verlaine je ostavio iza sebe brojne zbirke pjesama: Saturnijske pjesme (Poèmes saturniens, 1866), Galantne svetkovine (Fêtes galantes, 1869), Dobra pjesma (La bonne chanson, 1870), Romanse bez riječi (Romances sans paroles, 1874), Mudrost (Sagesse, 1881), prozu autobiografskoga karaktera Moje tamnice (Mes prisons, 1893), te šest književnih studija Ukleti pjesnici (Les poètes maudits, 1884-88).

Krleža ne posvećuje Verlaineu samostalni tekst, spominje ga u eseju O stogodišnjici Baudelaireove smrti (Forum, 1967, 9-10). Po njegovoj ocjeni Verlaine je nadasve poeta, lirik po vokaciji, koji sudjeluje u složenoj i nepredvidljivoj igri fantazije i ukusa. Goleme količine istovremenih dojmova francuski pjesnik prerađuje u žive metafore, lirske ugođaje ispunjene tipično verlaineovskim nejasnim koprenama sumraka, obrisima i polutonovima.

S. Vš.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

VERLAINE, Paul. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/verlaine-paul>.