VEZAL, Andreas

traži dalje ...

VEZAL, Andreas (latinizirano Vesalius), belgijski anatom (Bruxelles, 1514 - Zákinthos/Zante, 1564). Istraživanjem i seciranjem ljudskih leševa postavio temelje moderne anatomije te pridonio općem razvoju medicine. Bio je profesor kirurgije u Padovi, a zatim liječnik španjolskog kralja Filipa II. God. 1543. objavio je epohalno djelo u 7 svezaka O ustrojstvu ljudskoga tijela (De humani corporis fabrica).

Krleža često spominje Vesala (kako ga on naziva), a najviše mu prostora daje u eseju O Klaudiju Galenu. Ističe njegove zasluge za precizno i savjesno istraživanje ljudskog tijela, na čemu je temeljio svoju Anatomiju, nasuprot Galenovoj koja je nastala proučavanjem majmuna. Njegovo djelo bilo je pravo otkriće za ono doba te je izazvalo oštre reakcije i osude, pa je čak morao spaliti čitavu zbirku rukopisa. Opisi su mu »jasni i uredni«, puni »mladenačke svježine«, te ilustrirani Calcarovim drvorezima. Iako je u renesansno doba bilo dosljednijih i možda nadarenijih anatoma, Vezalu pripada »slava prvoborca i otkrivača, kojega svi ostali anatomi slijede do danas«.

BIBL. M. K.: Govor Svetoga Oca na Uskrs devetstotinačetrdesetosme, Književne novine, 6. IV. 1948; Varijacije na medicinske teme, Eseji II, SDMKZ, sv. 19, Zagreb 1962; O Klaudiju Galenu, ibid.; O Paracelzu, ibid.; Hamlet iz Vesalove Anatomije, ibid.; Illyricum sacrum, Eseji V, SDMKZ, sv. 23, Zagreb 1966; Fragmenti dnevnika iz godine 1968, Dometi, 1972, 1-2; Fragmenti dnevnika iz godine 1942, Forum, 1972, 12.

Lj. Do.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

VEZAL, Andreas. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/vezal-andreas>.