VUČKOVIĆ, Radovan

VUČKOVIĆ, Radovan, književni povjesničar (Trijebine, 13. XI. 1935). Studirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; doktorirao 1965. Kritike i eseje objavljivao u časopisima Izraz, Život, Delo, Savremenik, Odjek, Književne novine, Putevi. Osobito se bavio hrvatskom i srpskom književnošću te je objavio djela: Sudbina kritičara, 1968; Preobražaji i preobraženja, 1969; Velika sinteza, 1974; Problemi, pisci i dela I-III, 1974-79; Poetika hrvatskog i srpskog ekspresionizma, 1979; Moderna drama, 1982; Krležina dela, 1986.

O Krleži piše ranih 60-ih godina kada se javlja osvrtima na romane Zastave (Putevi, 1963, 3) i Banket u Blitvi (Život, 1963, 7-8). Potom 70-ih i 80-ih godina objavljuje niz osvrta u kojima se bavi Krležinim ekspresionizmom (Treći program Radio Sarajeva, 1976, 15), legendama (Godišnjak Instituta za jezik i književnost, Sarajevo 1981, 10), lirikom (Oslobođenje, 25. XII. 1982), polemikama (Dalje, 1984, 9), romanima (Treći program Radio Sarajeva, 1985, 50) itd. U monografiji Krležina dela ustvrđuje kako je o Krleži moguće pisati tek fragmentarno, ali ipak teži sintetskom pristupu cjelini, te fragmentarnost pokušava prevladati periodizacijom Krležina djela. Zbog nemogućnosti strogo žanrovskih razgraničenja kao ni utvrđivanja jasnih razvojnih, sadržajno ili formalno-stilski omeđenih etapa, Vučković izlaže tzv. tipološku sistematizaciju kojom se razlikuje od one J. Wierzbickog i Š. Vučetića. Njegova shema sadrži četiri osnovna tipa: simbolističko-ekspresionistička ili avangardna djela (simfonije, legende, Hrvatska rapsodija, djela do prestanka izlaženja Plamena); moderni psihološki realizam (Hrvatski bog Mars, Golgota, Galicija, Vučjak, ciklus o Glembajevima, Povratak Filipa Latinovicza); političke alegorije i satire (s prekinutom fazom konstruktivizma započetoj u Adamu i Evi, a prekinutoj s Književnom republikom), u kojoj su Balade Petrice Kerempuha, Banket u Blitvi, Aretej, te sintetička djela (roman-rijeka Zastave, povijesne rekapitulacije, dnevnici, memoarski zapisi). Iako njegova monografija obiluje književnopovijesnim kategorijalnim mrežama i njihovim brojnim varijantama, unutar opće Vučkovićeve sheme prevladavaju kategorije ekspresionizma i realizma u kojima teži »asimilacijskom središtu«, tj. nastoji preko analiziranog djela prodrijeti do cjeline Krležina svijeta. Njegov je metodološki postupak i komparatistički te djelo promatra unutar europskoga konteksta, gdje je osobito zanimljiva usporedba s Brechtom. Originalnošću uvida (Lasić) odlikuju se Vučkovićeva kritičko-analitička razmatranja Krležine novelistike i romana Zastave.

LIT.: S. Lasić, Krležologija ili povijest kritičke misli o Miroslavu Krleži, IV-VI, Zagreb 1993.

J. S. R.