Zima na odlasku

traži dalje ...

»ZIMA NA ODLASKU«, pjesma prvi put objavljena u knjizi Pjesme u tmini (Zagreb 1937) kao dio ciklusa Ranjavi motivi, a u konačnoj verziji ciklusa u knjizi Poezija (Zagreb 1969). Rimovana je slobodno.

Uvodeći zviježđe Orion kao metonimiju zimskoga zvjezdanog neba, koje biva najsjajnije upravo kad je zima na odlasku, Krleža najhladnije godišnje doba otpravlja u južnije prostore. Zemaljsku mijenu autor označava promjenama na nebu a njoj pridodaje običnije, zemne stvari (grmljavina noćnih vlakova). Konstatacijom »putuje zima noćas k južnim zvijezdama« K. pjesmu dijeli u dva dijela. U drugom dijelu priroda se podređuje nadolazećem proljeću. Jedino što zimu na kraju još određuje jest odlazak. Budući da ona gubi vlastito određenje, K. je oksimoronski prikazuje kao kontraprincip (topla voda nasuprot mrazu).

Na. Pe.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 1993. – 1999.

Citiranje:

Zima na odlasku. Krležijana (1993–99), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 2.5.2024. <https://krlezijana.lzmk.hr/clanak/zima-na-odlasku>.